Dr Tatjana Mrkić, profesionalna edukatorka u oblasti upravljanja vremenom, po pitanju (ne)opredeljivanja za posao tokom studija savetuje:
Prvo, osvesti da li su ti studije važne i u kojoj meri. Šta dobijaš diplomiranjem? Da li želiš da ih završiš u što kraćem roku, u predviđenom roku ili ti je važan visok prosek ocena? Ako je tvoj cilj da što brže završiš fakultet, onda treba da proceniš koliko ti je novca, vremena i energije potrebno za to i u dogovoru sa sobom samim i sa roditeljima/strateljima ili licima koja te finasiraju. Tada je zaista najbolja opcija da se fokusiraš najviše na učenje i brzi završetak studija. Ukoliko rok završetka studija nije najvažniji, potrebno je da proceniš koliko bi sati dnevno mogao/la da odvojiš za posao, koliko bi mogao/la da zaradiš i da li ti je taj novac dovoljan za ono zbog čega radiš. Na osnovu toga i tržišta biraš posao.
Linkovi ka objavljenom tekstu u okviru projekta Lokal presa Generacija ZED za lokalne medije:
1) sajt Lokal presa;


Razmišljam kako bih u jednoj reči opisala lidera/ ku i da u tu reč stane većina osobina koje krase takvu osobu: hrabrost, odlučnost, posvećenost, nadrealna snaga, vera u svoj cilj, primer onima koje vode… Ko bi to mogao biti? Kako taj/ ta izgleda? Da li je to neki filmski lik, neki ratni heroj/heroina, osoba koja je od trnja stigla do zvezda trudeći se da ne povredi nikoga na tom putu… Razmišljam ko bi to mogao biti i da sve gore navedeno stane u jednu reč. Jedino ko mi „pada na pamet“ je MAJKA i kada o sebi tako ne misli. Rečju: MAJKA! Da se razumemo, govorimo o većini majki, uvek postoje izuzeci, a one danas nisu tema. Ne govorim ovde o dominantnoj osobi koja svojoj deci i porodici nameće svoje izbore, volju, ciljeve i tempo. Govorim o onoj ženi koja možda sebe ne vidi na čelu kompanije ili kao šefa odeljenja, nije preduzetnica i misli da nije lider, a zapravo jeste! Većinom, majka je tihi, nenametljivi lider jer se u startu izborila sa sobom i svojim egom da ne nameće svoje ciljeve detetu u stilu: „Ja znam šta je najbolje za moje dete“, već osluškuje njegove potrebe i želje, prati i podržava ga u izborima. Iz te pozicije, ako je dete i na „krivom“putu, uz njeno tiho vođstvo, dete samo lagano spoznaje tu činjenicu i kreće na svoj pravi životni put gde će ispuniti svoju svrhu sa radošću. Neretko, ona – žena, majka, kraljica, neeksponirana liderka, osmišljava kako da usmeri dete,“pogura“ gde zapne, proceni koliko će da pusti dete da „padne“ i samo se podigne uz saznanje da je majka uvek tu. Na tom putu, neretko se odričući mnogo čega, bez osude i tuge zbog toga… Ona zapravo shvata da se ne odriče već podržava i ulaže u ono što njeno dete želi, podržava njegov izbor. To je suštinska razlika i ono što majku čini liderkom – osećaj jedinstva na putu do cilja, odluke i izbora, a ne osećaja odricanja. Za nju tu nema tuge i teskobe koja dugo gomilana redovno ostavlja posledice u telu u vidu bolesti, posebno u vidu tumora dojke, tog sinonima za majčinstvo, već osećaj radosti davanja na tom zajedničkom putu. Iako se „na prvu loptu“ ne ističe, za svoju decu, partnera, dragu osobu, roditelje, prijatelje, brata i sestru, ona je u stanju da bude najbolja podrška, neustrašiva ratnica na putu do cilja i vatrena navijačica… Jer ona je žena, majka, kraljica, istinska liderka, nalik na lika iz reklame – heroja i spasioca koji uvek ima rešenje.






